Subota, 06.02.2010.

U srijedu, 10. veljače, u 10,00 sati slavimo blagdan BLAŽENOGA ALOJZIJA STEPINCA na Mitnici kojemu je naša kapelica posvećena. Nadbiskup zagrebacki, kardinal, mucenik (Krašic, 1898-1960) Alojzije Stepinac roden je 8. svibnja 1898. u Brezaricu, župa Krašic. Bogoslovni nauk završio je u Rimu, gdje je zareden za svecenika 26. listopada 1930. Papa Pio XI imenovao ga je 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom. Biskupsko služenje proživio je pod geslom: "U Tebe se, Gospodine, pouzdajem!" (Ps 31,1). Hrabro se suocio s izazovima povijesti, u kojoj bijaše poslužiteljem Evandelja. Prorocki je prikazivao razorne moci svih ideologija kojih je cilj bio protivan casti pravoga Boga i dostojanstva ljudske osobe. Svi prognani zbog rasne, klasne ili nacionalne ideologije u njemu su imali svoga zaštitnika. U lijecenju socijalne bijede darivao je od svoga stola i od crkvenih dobara. Osnivao je nova župna središta, marno promicao katolicki tisak, uznastojao urediti katolicka društva prema nacelima crkvenog Uciteljstva, ukljucivao redovnike i redovnice u pastoralni i karitativni život Nadbiskupije, te tješio i duhovno podizao obespravljeni puk. U hrvatskome narodu širio je duh zahvalnosti prema Bogu kroz pobožnosti nadoknade za grijehe psovke i pobacaja. Gorljivo je promicao pobožnost prema Euharistiji govoreci cesto: "Onome tko se drži Isusa, sve biva lako!" Iskazivao je sinovsku odanost prema Bogorodici. Znakovite su njegove rijeci: "Ja vjerujem da ce se Rusija obratiti i kip Bogorodice da ce stajati na Kremlju!", a izraz su njegove cvrste vjere u Božju pobjedu na Marijin zagovor. Tu je vjeru krijepio moleci dnevno sva otajstva krunice. Iz njegove predanosti u volju Božju bijaše vidljivo kako životnu snagu i nauk crpi iz Biblije. Do te je mjere bio uronjen u sv. Pismo da je sva zbivanja prosudivao na temelju Objave i u svjetlu Božje Providnosti. utirao je u Crkvi u Hrvata put k biblijskim izvorima propovijedanja i katehizacije. Živio je od Božje rijeci i njome nadahnut hrabrio druge na popravak života i evandeosko poimanje rodoljublja. To ga je približilo njegovim vjernicima do te mjere da je Crkva u Hrvata živjela njegovim uvjerenjem, prihvatila njegov stav i jacala se njegovom vjerom. U svakom je politickom sustavu branio slobodu i nadnaravno podrijetlo Katolicke crkve. Kada zbog vjernosti savjesti nije dopustio da Crkva postane ropkinjom komunisticke ideologije, te da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. "Hrvatska nacionalna crkva", montiran mu je politicki proces na kojem ga je komunisticki sud 11. listopada 1946. osudio na 16 godina robije. Hrvatski Sabor je 14. veljace 1992. poništio sudsku presudu i osudio politicki sudski postupak protiv Zagrebackog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedocko trpljenje Papa Pio XII. uvrstio ga je 12. sijecnja 1953. u Zbor kardinala. Njegov nastup pred sudom ocitovao je živu i nepokolebljivu vjeru u božanstvo Isusa Krista, djevicansko materinstvo Blažene Djevice Marije i vjecni život covjekov. Proživljavao je Crkvu kao Misticno Tijelo Kristovo. Vidjelo se to u njegovoj skrbi za Crkvu na svim stranama svijeta, u strpljivom podnošenju patnji i poniženja kao i u svijesti da ga molitve sveopce Crkve vežu u neraskidivo jedinstvo s Rimskim biskupom. U borbi s progoniteljima Katolicke crkve poticao je sebe i druge na vjernost rijecima: "Gdje je Petar, tamo je Crkva!" i jacao pouzdanjem: "Oluja ce proci, a Bog ostaje zauvijek!" Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, pokazao se kao vjeran sluga Božji. Vidjelo se da mu je Bog davao snagu za takav život vjere kojom je i druge poticao na evandeoski oblik života. Neprestana njegova molitva, osobito za progonitelje Crkve i njegove osobe, pozivi na opraštanje i vršenje kršcanskih kreposti odavali su covjeka žive vjere, neslomiva pouzdanja i djelatne ljubavi. Tako je svojim životom uistinu ostvario program što ga zapisa 29. prosinca 1956. za krašickog sužanjstva: "Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu rijec- Bog! Bog naš uzor, Bog naš život, Bog i svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskog života!" Umro je na glasu svetosti i muceništva, u Krašicu, 10. veljace 1960. i pokopan u zagrebackoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i vrelo uslišanja. Godine 1981. u Rimu je službeno otpoceo kanonski postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U listopadu 1998. u hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistricke papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženikom Katolicke crkve.