SVETI FILIP I JAKOV apostoli

Zaštitnici Vukovara - 03. svibnja 2005.
DAN GRADA VUKOVARA

Od 14. stoljeća franjevci pišu svoju povijesnu prisutnost na prostorima Slavonije i Srijema. Nažalost, u razdoblju turske okupacije ovih krajeva,  uništena je sva povijesna dokumentacija o njihovu djelovanju. Ponešto se ipak pronađe  u raznim dokumentima Franjevačkog Reda i u vatikanskim arhivima. No, zasigurno znamo da  su franjevci Provincije Bosne Srebrene jedini vjerovjesnici, biskupi, župnici i čuvari katoličke vjere na područjima pod Turcima. Usprkos svim turskim zulumima, uspjeli su sa svojim narodom živjeti i graditi crkve i samostane, koji su često bili spaljivani i rušeni. Mnogi su mučenički ispovjedili svoju vjeru ili brigu za svoj vjernički narod. U Vukovaru znamo da su vodili vjersku brigu o njegovim žiteljima katolicima, ali nisu imali stalne nastambe. Godine 1643. podigli su franjevci u Vukovaru crkvu da bude središte vukovarske župe; ali i nadalje stanuju u susjednim Lazama, a tek od 1688. stalno borave u gradu Vukovaru.
·         1695. poimence se spominje vukovarski župnik fra Martin iz Nijemaca; pripadao je bratstvu samostana u Baču s druge strane Dunava.
·         1704. stradao je od Rakocyjevih ustanika samostan u Baču, pa gvardijan fra Antun Oršić s dijelom bratstva seli u Vukovar, tako da se vukovarsko franjevačko bratstvo do 1715. naziva "bački samostan sv. Marije u Vukovaru".
·        1708. franjevci u Vukovaru upravljaju ne samo župom u Vukovaru. Oni pastoriziraju  župe u Otoku, Drenovcima i Županji; u Vukovaru tada grade drvenu crkvu , koju na izričitu želju gvardijana Antuna Oršića posvećuju na "čast Bogu i Svetim apostolima Filipu i Jakovu".
·         1723. vukovarski franjevci ne podliježu više nadleštvu samostana u Baču; počinju graditi novi samostan i zidanu crkvu svetih apostola Filipa i Jakova.
·         1732. blagoslovio je novu crkvu njezin graditelj fra Marko Dragojević, a 1738. posvetio ju je pomoćni pečuški biskup Sigismund Berenyi.
·         1734. vukovarski franjevci upravljaju župama u Tordincima, Jankovcima i Sotinu, dok je Nuštar filijala vukovarske župe
·        1736. franjevci su osnovali školu za mušku i žensku djecu u gradu; u njoj su predavali i latinski jezik; njihova školska djelatnost prestaje izvan samostana 1863, a u samostanu je od 1733. do 1783. djelovala visoki studij filozofije te od 1803. do 1885. visoki studij teologije; u prvoj su medu ostalima predavali Vukovarci fra Antun Tomašević, filozofski pisac, i fra Josip Janković, crkveni pravnik.
·         1754. fra Josip Janković pribavio je za vukovarsku crkvu tijelo sv. Bone mučenika.
·         1803. umro je u Vukovaru fra Ivan Velikanović, brođanin, dramski pisac, autor nabožnih djela, prevodilac i sastavljač teoloških spisa i povijesnih zapisa; priznati je slavonski književnik pretpreporodnog razdoblja.
·         1896/97. temeljito je obnovljena i proširena crkva. Baroknom dijelu crkve dograđen je novi dio u klasicističkom stilu po nacrtima bečkog arhitekta Richarda Jordana. Tom dogradnjom vukovarska crkva postaje treća po dužini u Hrvatskoj - duga je 60 metara.
·         1899. 24. svibnja, obnovljenu crkvu posvetio je đakovački pomoćni biskup Andelko Voršak.
.     1911. crkva je uspješno oslikana freskoslikama  po mariborskoj Zorattijevoj školi. Slikanje cijele crkve trajalo je samo četiri mjeseca.
.     1924. nabavljena su tri nova zvona u ljubljanskoj ljevaonici. Jedno od zvona darovala je posljednja vukovarska grofica Sofija Eltz.
.     1991. crkva i samostan su teško stradali u srpskoj agresiji na grad Vukovar i Hrvatsku. Franjevci su ostali svome puku u gradu tijekom srpske opsade grada Vukovara. S vukovarskim hrvatskim pukom bili su deportirani i mučeni u srpskim logorima
.           1995. tijelo svetog Bone, zaštitnika grada Vukovara, spaljeno je srpskom mržnjom na sve hrvatsko i katoličko u kripti crkve sv. Filipa i Jakova.
.           1997/98. franjevci se među prvima vraćaju u porušeni samostan i crkvu u Vukovaru
.           2000. crkva i samostan su dobili novi krov i tri nova zvona izlivena u Innsbruck-u
.           2004. franjevci se vraćaju iz privremenog smještaja u gradu u svoj samostan
Kako je jedna od prvotnih zadaća franjevačkog bratstva pastoralno služenje od samoga  dolaska franjevaca u ove krajeve, bila im je povjerena navjestiteljska i pastoralna služba. Ni u najtežim dalekim a niti u posljednjim teškim povijesnim okolnostima, nisu napuštali svoj narod, nego su trpjeli, ginuli, bili prognani i ponovno se vraćali sa svojim narodom na zgarišta kuća, svetišta i grada Vukovara. Župskim i gradskim zaštitnicima, svetima Filipu i Jakovu, ostaju vjerni usprkos nedaćama prouzročenim raspamećenošću čovjeka s Istoka: i onog turskog i novovjekog srpskog.
Unutar grada su kapele: sv. Roka uz bivši grofovski dvorac, kapela Uzašašća Gospodinova na groblju u novom Vukovaru i kapela Žalosne Gospe na katoličkom groblju u starom Vukovaru, te kapelica bl. Alojzija Stepinca na Mitnici. Uskoro će se blagosloviti i kapelica u bolnici. Župa danas broji oko 4.500 vjernika.