Uz pjesmu sam, mogu slobodno reći, proveo svoje lijepo djetinjstvo. Kao dijete odgajano u katoličkoj vjeri bio sam aktivo uključen u dječjem zboru vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona. Iza mene su do 1990. godine brojni nastupi sa zborom koji je u to vrijeme vodila s. Mihovila Tenžera kojoj sam zahvalan na svemu što me je naučila, a kojoj sam u to vrijeme, kako je znala reći, bio "desna ruka". S godinama čovjek odraste, nađe se na raskrižju života i treba odabrati pravi put, a taj put je Vjera, Istina i Ljubav. Danas sam sreto oženjen sa suprugom Mirelom. Imam dva mala anđela koja su mi sva radost ovoga svijeta: moj četverogodišnji Luka i dvogodišnji Marko, bez kojih život ne bi imao smisao. I oni, iako mali, idu tatinim stopama. Vole pjevati i već sada osjećam kako će imati afiniteta za glazbu. Kada sam prošle godine snimio pjesmu za Bonofest, odnosno himan "Sv. Bono vukovarski", moj Luka je pjesmu znao od riječi do riječi otpjevati.

     Ove godine osvanula je pjesma "Svjetlo Vukovara" što je preuzeo Marko i ne može niti jedan dan proći, a da ne kaže: "Tata, svilaj Vukoval!" nakon čega se dom Gomanovih počinje tresti jer pjesma se mora jako glasno slušati.

    Sretan sam što postoji ovaj festival zahvaljujući čovjeku koji je pun entuzijazma, volje, rada i strpljenja - fra Ivici Jagodiću. Zadovoljstvo je surađivati s nekim tko zna što hoće, želi i može. Hvala fra Ivici i mom prijatelju Darku Puhariću, kao i Franjevačkoj mladeži i svim ljudima dobre volje koji su prepoznali vrijednost Festivala u koji sam i ja uključen jer svi to činimo Bogu na slavu. Svima želim dobrodošlicu u Grad heroj i osjećajte se kao svoji na svome na slobodnom hrvatskom tlu, a onima koji su nam to omogućili neka je vječna slava i hvala!